Tag archive


Gostovanje na talasima Radio Beograda


U noći između 3. i 4. januara 2014. godine, Tanja je 14. emisiji “Druga strana računara” predstavila svoju knjigu “Musolinijev mikrofon”, čije izdanje na engleskom jeziku je, od 20. decembra 2013. godine dostupno celom svetu na Amazonu, na Kindle platformi.
Ova emisija, čiji su autori i voditelji Predrag Jovanović i Vladan Nenadić, bila je prva u ovoj godini.
Gosti su bili Slađana Đorđević dizajner u “Arte” agenciji za književno stvaralaštvo i pesnik pod pseudonimom “Woman in red”; Ivan Marović – autor strateške video-igre “A Force More Powerful”; Aleksandar Jevtić – doktor informatike, naučni istraživač na univerzitetu ESTIA Bieric, Francuska (softver za interakciju sa robotima); kao i stalna ekipa ~ Aleksandar Andrić – rubrika “Iz majstorske radionice”; Radoje Đurović – rubrika “IMPRESSUM” u kojoj je bilo reči o internetu u turizmu i turizmu na internetu, kao i Nikola Ajtić – član grupe Jailbreak.

Radio emisiju u celosti možete preslušati i OVDE, kao i pogledati reportažu o istoj koja je 4. januara 2014. emitovana u Jutranjem programu RTS-a.

Iz studija Radio Beograda





Emisija o emisiji










Mussolini`s Microphone in English


Tanja is a published author and her first book Mussolini’s Microphone was published in Serbian language by the Serbian PR Association as its first publishing project ever. Mussolini’s Microphone is a part of the official, additional, curriculum at the University of Belgrade. This is the first book in both Serbia and the wider Balkan region to deal with the subject of the use of radio as a propaganda tool during the regime of the Italian fascists.

Available in English from January 2014 – HERE


The base for this book was a midterm paper entitled “Broadcasts in Fascist Italy” written during my postgraduate studies of communicology at the University of Belgrade. The university professors and the editorial staff of the “Communication Manager” quarterly magazine described it as a thorough scientific paper and noted that “… it tackles a theme that lacked proper scientific attention in Serbia. The books and sources used are mostly foreign (Italian) which gives a special value to the evaluated paper; the paper is significant also for the facts and data it contains which are mostly less known to our academia. The theses in the paper are coherent with the general scientific positions and opinions in regard to the topic in question” Special “thank you” note goes to professor Branimir Stojkovic PhD, my mentor and Igor Aldo Christiano Cvetkovic who helped me both with translation and during my tours of the Italian province of Veneto in September 2008 in search of literature and better understanding of the ideology. On top of it all, the book is the first publishing project of the Serbian PR Society and it is a part of the official, additional, curriculum at the University of Belgrade; the book’s value was recognized by the Chairman of the Association Milos Djajic and the entire membership.

 A few words about the book and …
During my post-grad studies at the Belgrade University`s School of Political Sciences one of the subjects in the curriculum was touch the subject of political propaganda. The topic was chosen purely by accident, based on my interest in radio as a communication tool. I did a lot of research, meticulously, then went on to Italy where I interviewed a lot of villagers, living witnesses to history, who were more than glad to speak about their past. PR Association of Serbia was of immense support as well, and they agreed to publish my book. What is really a great honor is the fact that the book was included in the curriculum at the University of Belgrade. Recently, I have translated the book to English.
Media and propaganda have been a part of my job for nearly 15 years, from the moment I joined one of the Serbian daily newspapers. During my career I worked at many interesting organizations from the Supreme Commercial Court of Serbia, to managing crisis communications for the biggest polluter in the region and all the way to Microsoft. Propaganda is what I do. And the propaganda can be positive and negative, which really depends on who employs it and to what end.
I learned that some of the personalities pivotal for human history were in fact my colleagues in propaganda. Some of their professional principles I apply today, in my daily work. On top of that, publication of the book allowed me frequent insights in to professional careers of my colleagues as well as to lecture and transfer what know in different situations and events.
For a long, long time I have been contemplating a book on regional PR, our experts, so called experts and the false glamour of the profession. However I still don’t want to be hated by everyone. I will try to move it away from a TV soap and make it into a serious book that could be well received in both general public and professional circles.
 My next book will be similar to my first. However it will be a more romantic story about radio and the people who worked in media during WW2. People like Lisa Sergio, the first female radio anchors, Ezra Pound, the famous American poet and other historical personalities whose life and consequently the faith of civilization were influenced by emotions simply because they were first and foremost humans and then everything else.

…justice and love will conquer all. If given good PR!


Profile: Tanja Tatomirovic, Microsoft PR & Citizenship Lead for Serbia and Montenegro

Magazine CORD, April 2013

How to Love Your Work and Stay Young Forever

It seems to me that in this world one can either fly up or allow to be dragged down… Either you adjust to the rules of the world or you perish beneath its feet

In this fast-paced world where change is an integral part of all of our lives, it takes a special something to keep your energy and enthusiasm high. Tanja Tatomirovic, MSc in Communicology, Microsoft PR and Citizenship Lead for Serbia and Montenegro, seems to have found a magic formula. Her outlook and attitude keep her highly charged and motivated to take on the challenges of her life and her work. Although she has had her share of changes throughout her life, she takes on the world each day with the fresh eyes of youth. Tanja has been working in the world of communications for the past decade, and for the three years she managed corporate communications, internal media and CSR as a corporate communications director at one of the largest telecommunication company in the Adria region.

Cord Magazine: Tanja She managed crisis communications for the country’s largest exporter -petrochemical company Petrohemija, worked as a spokesperson and public relations advisor at the Supreme Commercial Court and a journalist in a number of Serbian broadsheets. In late 2010, the international magazine Digital TV listed her among the top 50 of the most important people in the European broadband industry; Tanja received a number of national and international awards for excellence in communications. She is a published author and her book “Mussolini’s Microphone” was published by the Serbian PR Society as its first publishing project ever. During 2012, she became a member of the Expert Jury for “PRiZnanje” Annual National Awards in Public Relations.

From the beginning of February, Tanja has been responsible for driving Microsoft’s communications strategy, ensuring its product messaging resonates on the market well and helping Microsoft in Serbia and Montenegro become the leader in socially responsible business.

Of all the places I traveled to during my life, I somehow always find myself longing for the universe located between Belgrade, Pančevo and Netherlands. My school, university, postgraduate studies, journalism, the school I worked in as a teacher, the petrochemical plant, the commercial court, telecommunications, consulting, the book I wrote, the one marriage that drifted away, other loves I gambled away – someone could look at it all and think I am actually well over 39. It seems to me like I got my first job only a moment ago. The job in the newspaper on an outdated 286 computer, printing stories that I believed would change the world on an ancient ink-jet printer – it all seems like yesterday.

Today I don’t have the 286, I am using my Windows laptop as a communication hub. I cannot help but wonder where is the time in between? From this perspective it seems to me that in this world one can either fly up or allow to be dragged down… Either you adjust to the rules of the world or you perish beneath its feet. Either you work for the big multinationals or for a local business. Actually, I work for both. This is why it helps to feel 19 again. It also helps to drink from the fountain of eternal optimism and follow your hunches especially when hunches tell you that the things can only get better, and that justice and love will conquer all. If given good PR.”



Tanja Tatomirović: Danas se svako predstavlja kao “PR” | Intervju


Tanja Tatomirović – Komunikolog
Beograd: 04.12.2012.

…diplomirani politikolog i svršeni postdiplomac komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, bavi se medijima i odnosima s javnošću više od petnaest godina… Polovinom devedesetih počela je da se bavi novinarstvom („Demokratija“, „Blic“), a zatim je nastavila karijeru kao samostalni PR konsultant. Zahvaljujući, između ostalog, njenom radu i formiranju mreže portparola regionalnih trgovinskih sudova u saradnji sa USAID projektom CCASA, Viši trgovinski sud dobio je 2007. godine nagradu povodom „Međunarodnog dana prava javnosti da zna“ za poseban doprinos ka uspostavljanju pozitivne prakse u sprovođenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Posebne preporuke Tanja je tada dobila i od poverenika Rodoljuba Šabića.

ZaJavnost.info: Te davne 2000. godine od britanske Vlade ste dobii stipendiju za postdiplomske studije na Univerzitetu u Notingemu, Velika Britanija, ali ste ostali u Srbiji. Šta je po Vama bilo presudno za takvu oduku koju mnogi ne bi propustili?

Ah, Notingem, Šervud i Robin Hud, a ja sada pričam sa vama, ovde…!? 🙂
Te godine je samo nas nekoliko dobilo tu mogućnost. Ako vam kažem da su svi bili šokirani mojom odlukom da odbijem stipendiju britanske vlade za postdiplomske studije, a da sam ja imala 26, 27 godina i bila tek dve godine (u sada već davno bivšem) braku, biće vam jasno da su me vodile emocije, a ne razum. Nisam ponosna na tu svoju odluku i smatram je jednom od većih propusta u životu. No, ponosna sam na samu šansu koju mi je ukazana i žao mi je što Univerzitet u Notingemu nije bio moj tadašnji izbor. Ipak, da je bilo tako, verovatno danas vi i ja ne bismo pričali… živela bih ko zna gde.

ZaJavnost.info: Više od 15 godina ste u medijima i odnosima sa javnošću. Koja su po Vama najbitnije stvari na koje se treba obratiti pažnja ukoliko iz novinarskih voda predjete u PR sektor?

Sjajna je stvar za PR stručnjaka ako je bar par meseci proveo radeći u nekoj redakciji. Tada uspeva da ostvari korektne odnose sa novinarima, jer zna šta je dobro, šta nije, šta može i šta ne može. Ne može dobar PR da bude neko ko nije ušao ni u jednu redakciju nikada u životu. Iako su te dve profesije slične, ne treba ih poistovećivati. Svako radi svoj posao i nema nikakvih problema ako postoji obostrano razumevanje i saradnja. Nije uvek tako, ali to ne zavisi od posla, to zavisi od čoveka – njegove širine, fleksibilnosti, korektnosti i obrazovanja.

ZaJavnost.info: PR kao poziv je u ekspanziji kod nas. Koliko je vremena potrebno za dobrog i uvaženog PR-a u Srbiji?

Nisam sigurna da li je ta ekspanzija dobra ili ne. Razgovaralo se na “PRilici” – konferenciji Društva Srbije za odnose s javnošću o obrazovanju i licenciranju ljudi koji se bave ovim poslom… Danas se svako predstavlja kao “PR”, a da biste to zaista postali morate imati odgovarajuće obrazovanje i urođeni talenat, kao i za mnoga druga zanimanja. Naravno, dešava se i da je dovoljno da budete tatina ćerka, član neke političke partije, pa da postanete “PR”… Ali, ako možete da postanete ministar bez mnogo kvaliteta, zašto ne biste postali i PR? Nadam se da će Društvo Srbije za odnose s javnošću, ako ne uvede licenciranje, postaviti bar neke više standarde, kako bismo sačuvali integritet struke.

ZaJavnost.info: Juna 2008. godine ste završili Londonsku školu za odnose sa javnošću, a kod Diane Cromer specijalnu obuku za odnose sa javnošću u kriznim situacijama. Šta je na Vas ostavilo najveći utisak nakon ovih obuka?

Londonsku školu za odnose s javnošću završila sam kada sam već imala iskustvo koje sam stekla kao novinar, iskustvo u trgovinskom pravosuđu, iskustvo u pančevačkoj “Petrohemiji”. Kao i mnogi drugi kursevi i stručna usavršavanja koje sam prošla i prolazim i dalje, i ta škola mi je pomogla da sistematizujem neke delove znanja iz ove oblasti. Najvrednije do sada, iako najmanje praktične, bile su moje postdiplomske studije komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

ZaJavnost.info: Našli ste se na listi EURO 50 u izdanju internacionalnog “Digital TV Europe” magazina kao jedna od 50 najvažnijih ličnosti u oblasti digitalne televizije. Da li Vam je ovo priznanje olakšalo ili pomoglo u nastavku karijere?

Jedno takvo priznanje je zaista velika stvar. Naći se rame uz rame sa još 49 menadžera velikih broadband kompanija iz čitave Evrope (HBO, Eutelsat, Fox, Virgin media,…) priznanje je i čast prvenstveno za mene lično, ali i za celu struku u Srbiji. Ne znam da li mi je pomoglo,…

ZaJavnost.info: Koje su po Vama prednosti a koje mane bavljenja odnosima sa javnošću u Srbiji?

Degradacija struke! Ponekad je teško reći “Ja sam PR!”, jer se tim poslom bave i oni koji su pročitali samo knjigu tipa “Kako postati PR za 24 sata” ili ni to. Naravno da se kvalitet prepoznaje i izdvaja, ali vam treba dodatna snaga i za kojekakve borbe, umesto da je utrošite na neke lepše stvari. Smeta mi i to što mnogo kolega želi baš sve da unovči. Jasno je da je situacija teška, ali ne može se sve naplatiti… Gde je ona dobra volja i želja da se nešto uradi samo radi sopstvenog i/ili tuđeg zadovoljstva i sreće?

ZaJavnost.info: Povremeno držite i predavanja na temu odnosa sa medijima. Šta je ono na šta se na svakom predavanju trudite da prenesete slušaocima, a što je krucijalno za tu temu?

Ja sam veliki praktičar. Trudim se da prenesem svoja najbolja, ali i najgora iskustva. Uvek potenciram etiku, transparentnost i gajenje dobrih odnosa sa novinarima. Mnogo stvari mora da nauči jedan dobar PR, ne samo kako će sarađivati sa medijima. Nije jednostavno baviti se našim poslom – u svakom trenutku morate da budete bar korak ispred svih kada je informisanost u pitanju. U poslednje vreme držim obuke u oblasti društvenih mreža. To volim i potenciram mnogo praktične obuke, umesto suve teorije kojoj tu nije mesto. Prezrela sam Power Point.

ZaJavnost.info: Aprila 2011. godine objavili ste knjigu “Musolinijev mikrofon”, koja je prvenac izdavačke delatnosti Društva Srbije za odnose s javnošću. Kako ste zadovoljni kritikom na knjigu?

“Musolinijev mikrofon” je nevelika knjiga u kojoj je obrađena tema fašističkog radija za vreme Dučea. Tema nije nikada do sada obrađivana na srpskom, pa joj je to bila i odskočna daska. Kritike su bile sjajne, a najveće priznanje je to što je knjiga uvršćena na spisak dodatne literature na jednom od predmeta na studijama istorije na Univerzitetu u Beogradu. Ja sam zadovoljna… Počela sam da radim i na drugoj verziji knjige, koja će se više baviti onim “iza kulisa” – preljubama, špijunažom, izdajama i emocijama. To će biti prava stvar, mi Srbi volimo afere.

ZaJavnost.info: Veoma ste aktivni na društvenim mrežama. Koliko su one danas bitne i kako im predvidjate budućnost?

Aktivna sam jer ih volim – dobre su za posao, spajaju ljude i pomoću njih sam, ovako radoznala, saznala i saznajem mnogo toga, Na kraju, mnogo divnih ljudi sam upoznala zahvaljujući Twitteru, pre svega. Brine me samo to što ih mnoge kolege precenjuju. Da, bitne su. Da, jeftin su kanal komunikacije. Ne, neće se više od 10% preneti u real-life. Na trejler filma na YouTubeu klikne 150.000 ljudi, a samo 15.000 ode u bioskop. Isto tako 20.000 ljudi daje podršku organizaciji nekog protesta, a na protest ih ode samo 200 ili ni toliko… Dobre su za razmenu informacija, ali nisu pokretač – ne u Srbiji. Mi smo vazda različiti. Smatram da smo ih u poslu precenili, ali treba biti prisutan. Umeju da budu zabavne, emotivne. Neka se i samo 10% emocija i smeha prenese u naše živote i biće dobro.

ZaJavnost.info: Vaš životni moto je?

”Uvek može bolje!” 🙂
Teks preuzet sa info-portala ZaJavnost.Info



“Politika” 22.7.2011., J.Stevanović

Musolini je majstorski koristio radio, a propaganda je bila sastavni deo ratova i pre i posle njega, kaže Tanja Tatomirović, autorka „Musolinijevog mikrofona”.

Vesti su oružje rata čija je namena da dobiju rat, a ne da prenesu informacije, govorio je nacistički ministar za propagandu Jozef Gebels. Ništa manju veru u manipulisanje masama nisu imali ni fašisti Benita Musolinija a njihovom upotrebom radija u propagandne svrhe bavi se Tanja Tatomirović u knjizi „Musolinijev mikrofon”

Osnove rada Tanja Tatomirović napisala je u seminarskom radu na postdiplomskim studijama komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Ovaj novi naslov u izdanju Društva Srbije za odnose sa javnošću opisuje kako je italijanski diktator koristio medije, film i štampu, ali pre svega radio, kako bi pomutio pamet narodu i zaveo ih na put krajnje desničarske ideologije. Keep Reading

Go to Top